Tek mislima te taknem
Osecaji?
Tu su negde,
skriveni,
mrtvi,
uguseni jastukom
na kojem spavam;
I ne zelim ti dati sve
samo jednu...
vrecu za boks,
da je udaras
(ne zaboravi nacrtati lice,
ne zaboravi nacrtati osMeh);
Sasvim je svejedno sta ces reci,
ali molim te ne kupuj me lazima,
jer ja cu tebi reci istinu,
sve ono sto drzim u sebi godinama;
Istinu o danima kada
poslazem stare slike po stolu,
sutim i gledam,
a zatim ih prekrivam dlanovima
i unistavam ocima
punim proslosti;
Istinu o trenucima kada
niceg vise nema,ni truncice kajanja,
ni malo srece,ni one tuge od nekad,
samo vreme koje stoji
iako kazaljke neumorno kucaju,
i prave pukotine
koje na kraju lice na prave rupe
(na srcu);
Istinu o tome kako nista vise nemam,
samo poneki zapecaceni pogled,
zaledjeni dodir na slikama
sa kojih gledaju me
nepokretni likovi
i vesela lica
sa tuznim ocima
i jos tuznijim osmehom.
Moj dlan stoji polozen preko njih,
moja dusa nije u njima,
to su samo slike
(zaboravljenih secanja).
Ja ne sanjam
i ne volim,
i ova praznina u meni
je slucajna.
Ipak cu da lazem.