-HALIL DZUBRAN-
"Kada te ljubav zove,slijedi je,
premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu,predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.
A kad vam govori,vjerujte joj,
premda njezin glas može uzdrmati vaše snove
kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer kao što vas ljubav kruni,tako će vas i
razapeti,Jer,koliko vam pomaže da rastete,
toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i draga
vaše najnježnije grane što dršću na suncu,
tako će vam sići u korjenje iprotresti ih dok
prijanjaju uza zemlju.
poput snopova žita,ona vas skuplja.
Ona vas mlati,da bi vas razgolitila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
ona vas melje,dok ne pobijelite.
Ona vas mjesti dok gipki ne budete,
A onda vas meće na sveti oganj, da postanete
sveti kruh za Božji sveti pir.
Sve će vam ovo ljubav učiniti da biste spoznali
tajne svojega srca i da biste po tome znanju
postali komadić srca samoga Života."