Ljubav je kao kad se upiskis, svi to vide,a ti osetis toplinu.
Ovo su pesme pesnika pod nikom"Oskar", koje su me ganule duboko...
Slusat cu
Obuzet ce me sumnja
Da me ne volis
Mogu i umrijeti
Ti neces mariti
Bez odsjaja
Proci ces kroz mene
Neces me niti udahnuti
Da izbjegnes ljubav
Postoji vrijeme kada moram
Nasloniti glavu na tvoje grudi
Da slusam srce svoje
Kako zivim
Trazit cu skrivenu poruku
Koja ce srusiti zablude
Gledat cu te u oci
Njezno, da osjetis ljubav
Skoncat cu kao prosjak
Sto trazi izgubljenu srecu
Na mjestu gdje nje
Odavno vise nema
Molit cu se ustrajno
Da moja ljubav
Izdrzi do kraja
Gdje cu smiraj naci
U tvojoj ljubavi
Ti ne znas
Sjecam se svoga pocetka
Kao kroz maglu
Kada sam prvi put
Vidio tebe
Sto bijah
Umrlo je u trenu
Iz pepela
U pogledu tvome
Stvoren sam
Rodjen da te volim
Nicice padam
Pred tvojom ljepotom
Andjeosko lice
Tada si rekla
Da znas ko sam
Da znas da te volim
Ali nisi znala
Nisu ti rekli
Da su mi razdrli dusu
Izvadili srce
I predali ga tebi
Ti i ne znas
Da ga nosis sa sobom
Neprestano vrijedjas
I pustas da vene bolno
Uzalud cekajuc ljubav
Koja nece doci
Tu negdje
Na margini tvoga zivota
Je i moj kraj
Nevoljen
Cuvam svoje mjesto
Sjena tvoje proslosti
Zaticem sebe kako mrzim
Sve ono sto nisi ti
Kako prezirem istinu
Kao povrsnost
Kada mi kazes da me ne volis
Na bulevaru snova
Ispijam ledene kocke zavisti
Pun samoce
U strahu cekam noc
Gledam te u oci
Sanjivo
U njima me nema
Plovim prostranstvima
Pruzam ti ruke
Razdvajas me na pola
Volis me i mrzis
Sto sam tu
I ne volim te
Onako kako zelis
Volim te
Bezuvjetno
U sjeni tvoje proslosti
Jos jedna suza...
Dodje vrijeme da ti kazem zbogom
Da odem…
Iznad oblaka sakrit cu se sam
Sa ranama koje nikada zacijeliti nece
Da slavim ime tvoje
Mozda je I teze tako
Da te volim, a da mi te nema
Ljubim onu koja tudja je
Los sam covjek
I opet je vrijeme stalo
Svijet je nestao
Samo si ti
Molim za tvoj poziv
Poput prosjaka
Tvoj glas, melem mojoj dusi,
Smiruje me, blazi bol
Put bez puta
Pilgrim bez vjere I nade
Osudjen na bol
Odlazim da te volim
Zelim da me zaboravis
Da se odreknes moje ljubavi
I odbacis poznanstvo
Kao teret
Krug
Godine prolaze
Trazim mjesto
Gdje prestaje nada
Ima li pakao kraj
Iznova pravim savrseni krug
Opet sam tamo
Gdje sam te volio
Tu je srce
Rasjeceno na pola
Moj usud je
Da te volim
Zrno sam pustinjskog pijeska
Po kome gazis sretna
Mizeran u masi
Crne oci
Sto stvaraju rane
Jedine su
Koje ljubim
Zbog njih
Dozvoljavam sudbini
Uporno koracam dalje
U nadi
Da cu postati vrijedan
Tvoje ljubavi
Smiraj trebam
Crna zeno
Oprosti
Oprosti mi
Ludo srce moje
Sto bestidno lazem te
Da si ljubav njena
Ti voljeno nisi
Jednom
Valjda shvatit ces
Zasto laz
Ubija istinu
Lakocom izvrce javu
Da bi pogled
Jos jednom
Dohvatio nju
Uvijek po zadnji put
Napojio dusu
Nektarom njenih
Crnih ociju
Njih volio
Tebe prevario
Razumjet ces
Izdaju
Jer ti znas
Kako se voli
Oprostit ces
Jer kao i ja
Vjerujes u ljubav
Sto od lazi napravi istinu
Samo da bi voljela nju