FAUST VRANCIC-PRILJUBLJENICI
Postoje pravila kojih se priljubljenici pridržavaju.
Uvijek, istog dana u tjednu, u isto jutarnje vrijeme, dolaze ljubavnici. Malenim automobilom iz centra grada u sporednu uličicu predgrađa dolazi ona gdje već čeka on: malenim automobilom parkiranim ukoso, pola nadignut na pločniku tako da sjedi nakrivljen za volanom.
Ona, nasmiješi mu se. Produži uz njega. Čini krug. Vraća se. Parkira tik pred njim (nakoso) tako da im se blatobrani automobila priljubljuju.
Ona, koja uvijek dolazi poslije njega, čini ono što je on već prije učinio. Isključuje motor, zateže ručnu kočnicu, poskakuje glavom dok okreće ručicu kojom staklo prozora do kraja spušta te otvara vrata. Rukom, zovne ga u automobil. Uvijek.
On, izlazi sporo, ali lagano. U dijelovima. Noga pa noga, ruka na vrata. Podiže se potpuno tek u hodu. Čitav se uspravlja baš u trenutku kada se počinje saginjati, otvarajući vrata njenog automobila. Sjeda do nje.
Gledaju se. Sjede tako da im tijela ostaju nepomična, a samo im se glave klimaju.
Onda ona govori. Dugo. On odgovori. Kratko.
Onda on govori. Dugo. Ona odgovara. Kratko.
Postoje i dopuštene iznimke, čak su i poželjene.
Ponekad ona nešto kaže: on ne odgovori. Samo spusti glavu na naslon sjedala kao kod zubara. Tada ga ona gleda. Potom i ona sjedne na isti način.
Ponekad tiho svira glazba s radija. Ipak se, ili on ili ona nagnu isključiti je.
Ponekad je ili on, ili ona, isključuju polako tražeći gumb kao da je radio tek ugrađen u automobil pa se još s njim ne snalaze.
Ponekad se poljube. Ili on ostavi otvorene oči. Ili ona.
Ponekad i izlaze iz automobila. U dijelovima tijela: noga pa noga, ruka na vrata i tako dalje.
Ponekad šute, otvorenih očiju. Svaki gleda pred sebe.
Ni potpuno van, a ni potpuno u strop automobila.
Ponekad su im oči zatvorene. Tada se gubi uživljavanje u njihov položaj.
Ponekad, kada izađu, ili on, ili ona okrenu se da vide jesu li zamahnuli vrata do kraja.
Postoje opet pravila na koja se vraćaju, tu i tamo ih neznatno mijenjajući.
U šetnju kreću jedan uz drugog. Rukavi, priljubljuju im se.
Vraćajući se, šute.
Šute, rekoh!
Potom se rastavljaju. Svatko staje kod vratâ vlastitog automobila. Ona se nasmiješi. On joj dugo trepće očima.
Ona prva kreće, i čim sjedne u automobil više ne uzvrati pogled. On je zabavljen vezanjem pojasa i umetanjem ključa u bravu motora.
No, zakon im je uvijek isti.
Odlaze zasebno. Naglo ulazeći u brzinu.
Kao da tek sada imaju odlučan cilj.
Priča iz knjige "Nebeska semantika".