A onda shvatih, na prepad... Da te volim, ko nekad... Vreme samo raspiruje plam?
Published on 04/22,2008
Gluvi rad srece se
probija kroz granje,
gde je vetar rob,
gde je dan bezdan.
Zamotan slepim vidom
u obliku pletene kape
da te sacuva od hladnoce,
od mraza i od sna.
Pruzice ti sunce svoje siroke ruke,
vojnici od marcipana ljubice ti dlan,
Zavoleces beskrajne noci
i narandzaste zore
i moj ti pogled nece biti stran.
Ti koji me cekas, nekad i negde,
na prvi pogled znaces da sam ja,
plamen usred leda,
brod nasred mora,
majka tvoje dece,
tvoja iluzija.